Alkoholičarska porodica
Alkoholizam je bolest zavisnosti, koja se često javlja u porodici kao posledica "preteranog pijenja" jednog od supružnika. Nije retka pojava da srećemo porodice gde oba supružnika piju. Za takvu porodicu možemo reći da je bolesna porodica. U novije vreme povećava se broj žena alkoholičara i to je svakako zabrinjavajuća činjenica.
Alkoholičarski brak podrazumeva odnos partnera alkoholičara i nealkoholičara, a u alkoholičarsku porodicu uključena su deca koja žive u istom domaćinstvu. Članove alkoholičarske porodice delimo na "suve alkoholičare" - oni koji ne piju i "mokre alkoholičare" - oni koji piju.
Porodični problemi u principu počinju i pre ispoljene zavisnosti i ogledaju se u transgeneracijskom prenošenju nefunkcionalnih obrazaca ponašanja sa roditelja na decu i između njih samih, a kasnije i na relacijama sa decom, prema rodbini, prijateljima, okolini, radnoj sredini. Tu su i robovanja običajima i zabludama koji se u izmenjenim uslovima života i rada nevešto pokušavaju prilagoditi istim ili kruto sprovoditi.
Porodica alkoholičara se svrstava u red disfunkcionalnih porodica, gde se uočavaju veliki poremećaji.
Zbog dugogodišnjih manipulacija i izbegavanja odgovornosti, alkoholičar uspostavlja poremećene komunikacione obrasce u koje se uključuju i ostali članovi porodice. Alkoholičar obično laže ili govori poluistinu, govori o nebitnim stvarima, izmišlja i tumači stvari u svoju korist, optužuje druge, prećutkuje odgovore na pitanja i kada sagovornik insistira na odgovoru, on izazivanjem svađe ipak izbegne odgovor. Odsustvo adekvatne komunikacije između supružnika se ogleda u neozbiljnim, nejasnim, površnim, dvosmislenim, jalovim, neformalnim dijalozima, koji su svedeni na minimum i u kojima ne slušaju jedan drugog. Zajedničke teme praktično i ne postoje. Često jedno drugoga prekidaju ili upadaju u reč, čvrsto zastupaju stavove bez želje za kompromisom, a u situacijama koje zahtevaju ozbiljan i konstruktivan dijalog oni se posvađaju.
Zbog toga razgovor ne dovodi do konkretnog dogovora pri čemu se rešavanje problema odlaže. Problemi se zbog toga počinju nagomilavati, a energija supružnika se troši na prethodno opisan način i oni postaju sve slabiji, umorniji. Zavisno od strukture same ličnosti skloni su da različito reaguju na sve to. Muškarac iz porodice koja je već imala zavisnika sklon je da "pobegne" tražeći spas u konzumiranju alkoholnih pića, a supruga da beskonačno toleriše takvo ponašanje tražeći utehu u poslu, bavljenju decom ili bespoštedno obavljajući krug poslova koji se smatraju muškim u braku. Ne retko i sama počne da pije.
Posebno treba spomenuti gubitak pravih emocionalnih odnosa. Ne može se podjednako voleti alkohol i porodica, nije ljubav prema alkoholu podjednaka u odnosu na ljubav prema deci. Emocionalni odnosi su vrlo nestabilni i osciliraju od ljubavi do mržnje, praćeni agresivnošću. Dugogodišnje pijenje dovodi do gubitka poverenja, poštovanja i bliskosti. Zanemarivanje porodice još uvek je lakši stepen rđavog ponašanja alkoholičara. Zlostavljanje članova porodice jedan je od težih vidova u ponašanju alkoholičara prema svojim najbližima. Teško napita osoba može biti pravi tiranin, bezdušno i nečovečno raspoložen prema svojoj porodici. Nekada pažljiv i pristojan muž i otac, postaje grub, nasilan, prost, itd. Ponekad sve ovo može ići do grubih fizičkih napada na ženu, decu ili roditelje. A takvi teški postupci su svakodnevni ili povremeno, veoma dramatični. Šta vrede suze, kajanje, obećanja koja daje ženi i deci posle takvih scena u kući, kada će posle prve čašice sve to da se ponovi, možda u težem obliku.
Alkohol kod muškaraca dovodi do slabljenja potencije i kompletne seksualne funkcije. To u seksualnim odnosima dovodi do maltretiranja partnera, te zbog toga partner odbija seksualne odnose. Često su seksualni odnosi manipulativno sredstvo među bračnim partnerima za postizanje određenih vanseksualnih ciljeva i kontrole moći. Jedna od veoma ozbiljnih, a čestih posledica je rastuća ljubomora u odnosu na suprugu koja ponekad poprima karakteristike alkoholne paranoje. Seksualnost u brakovima alkoholičara je u najvećoj meri ugrožena i to može da ide do prestanka bilo kakvih seksualnih odnosa. Bolesna ljubomora polako ali sigurno razjeda brak alkoholičara. Alkoholičar zbog slabljenja seksualne moći neopravdano optužuje svoju ženu za neverstvo i na bolestan način prati svaki njen pokret i ponašanje. Iz dana u dan bračna situacija se pogoršava, te je žena posle višegodišnjih maltretiranja primorana da izlaz potraži u razvodu braka.
Razvod braka je jedan od najčešćih posledica alkoholizma.
Promenjene su porodične uloge, žena preuzima porodične obaveze, tj. obaveze muža. Alkoholičar je oslobođen svih obaveza, bez uloge u porodici. Majka postaje glava porodice, opterećujući i decu ulogama kojima nisu dorasli: odlazak na roditeljski sastanak kod mlađeg brata, dogovor oko značajnijih kupovina u kući, manje popravke, nabavke, itd., koje inače, u normalnim prilikama ne bi imala.
Ne mogu se zanemariti ni štete koje alkoholičar nanosi odgoju dece, kod kojih uglavnom dolazi do niza psihičkih poremećaja. Deca alkoholičara ne dobijaju sigurnost i ljubav. Oni su najčešće predmet roditeljske manipulacije – oni čine "sve zbog dece", a svoje konflikte prebacuju na njih što u praksi ide do zlostavljanja i zanemarivanja.
Deca koja su odrasla u alkoholičarskoj porodici, čak i kada sama ne piju, imaju psiholoških problema. Ova deca imaju znatnije probleme sa uspehom u školi, ali je možda značajniji problem poremećaja u njihovom ponašanju i vladanju koji može dovesti do delikvencije, kriminaliteta.
Nema zajedničkog porodičnog budžeta i zajedničkih planova za trošenje novca. Porodica zapada u novčane probleme i u egzistencijalni strah. Živi od danas do sutra. Često, da bi se porodica kako-tako finansijski obezbedila, žena mora da se zaposli.
Gubljenje ranijeg ugleda i zaposlenja dovodi do izrazite moralne i socijalne degradacije obolelog. Sa alkoholičarem propada i njegova porodica. Najviše su pogođeni žena i deca, koja pate zbog čestih svađa, grubosti i tuča. Alkoholičar ne može da shvati da su sve te konfliktne situacije u kući i van nje posledica njegovog alkoholizma, da mu je u stvari alkohol razorio porodicu i njegovu ličnost. Nigde ne nailazi na razumevanje, niko ga ne smatra bolesnikom, a što je najgore, ni sam ne zna da je bolestan. On alkoholom "rešava" sve svoje probleme i dalje. Alkohol je za njega užitak, sredstvo kojim se kupuje hrabrost i samopouzdanje, kompenzuje kompleks inferiornosti, surogat pokušaja razrešenja konfliktnih situacija.
Iz alkoholičarskih porodica dolazi blizu 80% svih alkoholičara.
Zdrava porodica je ćelija zdravog društva, a ukoliko ona to nije, onda je društveni problem. Posledice alkoholizma u okviru porodice su česti razvodi braka, vaspitna zapuštenost dece i uopšte, raspad porodice. Međutim, najvažnije je to što najviše stradaju deca. Ta deca su budući odrasli ljudi. Ne moraju svi da postanu alkoholičari. Dovoljno je što će postati ljudi ometeni u razvoju, neizgrađenih karaktera, bez usvojenih i shvaćenih moralnih načela. Sutra, kada sami budu imali porodice, neće uspeti da odgoje svoju decu kao zdrave članove društva. U tome se ogledaju dalekosežne posledice alkoholizma.