Proces obolevanja porodice
Posledice alkoholizma su teške, ali smatra se da su porodične posledice najteže jer ostavljaju dubok trag u razvoju dece. Članovi alkoholičarske porodice, bračni drug, deca, i eventualno roditelji koji žive u istom domaćinstvu, svako na svoj način, doprinose dugogodišnjem održavanju alkoholizma jednog od članova.
Proces obolevanja porodice se odvija kroz nekoliko faza:
I faza: U ovoj fazi ni alkoholičar, ni njegova porodica još nisu svesni da imaju problem. Obično je otac, tj. muž taj koji se odjednom počne pojavljivati kući pijan. Ova opijanja ne zabrinjavaju suprugu jer nisu praćena devijacijama u ponašanju, a nisu ni u suprotnosti sa popularnim shvatanjem muževnosti i ekscesivnim pijenjem. Tada mu se čine ustupci, udovoljava mu se. Tolerancija alkoholizma je nesvesna, bezazlena: "tata se umorio na poslu, pa je legao da se odmori", "ćuti, tata spava, umoran je, sutra ćeš mu pokazati", "pusti ga, malo se napio", i slični izgovori i opravdanja. Ako bi neko u šali pomenuo glavi porodice da je prethodni dan bio pijan, on bi se ljutio. Ne da da mu se pomene da je ipak bio pijan, iznalazi razne izgovore ili čak zabranjuje da mu se ma šta prebacuje, a kamoli da nekome padne na pamet da preduzme neke mere socijalno zdravstvene zaštite! Popio je, imao je razlog zbog čega, ali nije bio pijan! Nastali ekscesi se vešto skrivaju od okoline, a pred drugima se izigrava "savršenstvo braka".
II faza: U ovoj fazi alkoholičar intenzivnije pije, dolazi do češćih ekscesa. Alkoholičar je shvatio da je to što jeste, ali još uvek ima toliko svesti da to krije od ostalih (od porodice, na radnom mestu). Ko god pomene da pije mnogo, on se pravda: "Samo ponekad popijem malo kad neko nešto slavi u firmi. Ne prihvataju odbijanje. A u tim prilikama i ostali piju. Inače ne pijem. Eto, ni danas nisam ni okusio alkohol!" Čak i apstinira neko vreme, ne u cilju da se spasi konačno od alkohola, nego da samo dokaže da nije zavisan. Pošto je supruga digla prašinu, mora da nekako smiri situaciju, da opravda sebe. Mora da joj dokaže da on može da živi bez alkohola i da je ona bez veze napravila svađu. Apstinira par dana i svaki dan se hvali kući koliko dana nije pio. Ali to ne traje dugo, on je već bolestan. Kada proceni da se situacija u porodici smirila, sve počinje iz početka, ili da kažemo, nastavlja dalje gde je stao. Ovo stanje se i dalje krije od okoline.
III faza: Ovo je faza u kojoj alkoholičar priznaje da pije, ali se pravda na sve načine. Pije zato što kući ima problema jer se supruga stalno svađa sa njim a deca ga ne slušaju, komšije ga ogovaraju i optužuju bez razloga, u firmi šef ga ne voli i podmeće mu nogu, itd. Tako baca krivicu na druge. On za sve nastale probleme okrivljuje druge, a ne sebe. Sebe ne okrivljuje nikad ni za šta. On je nevina žrtva pakosnih ljudi. Sada i deca saznaju za pijanstva svoga oca. Dolazi do žešćih svađa u kojima učestvuje čitava porodica. Supruga alkoholičara gubi volju da i dalje proba da utiče na muža, odustaje od pokušaja da ga preobrati, miri se sa situacijom i okreće se deci. Svu svoju pažnju i ljubav poklanja deci. Želi da ih zaštiti od problema prouzrokovanih alkoholizmom oca. Međutim, ona ne shvata da su deca već ugrožena: postala su povučena, uplašena, razdražljiva, agresivna i neposlušna. Porodica konačno prihvata alkoholizam kao problem koji će večno trajati.
IV faza: U ovoj fazi alkoholičar gubi svaki autoritet u porodici, sukobljava se sa društvenim normama, porodičnim obavezama i sopstvenom zavisnošću od alkohola. U takvoj situaciji žena silom prilika preuzima svu "vlast" u kući, brinući se o svim porodičnim problemima. Deca prilaze majci, a alkoholičar počinje da oseća da je odbačen od porodice. Primećuje da se supruga i deca sklanjaju u stranu kada ga vide, ne pričaju sa njim, neće ni da ga pogledaju. Vidi da su ga izbacili iz njihovog života. Pokušava da povrati ženu i decu, ali mu to ne polazi za rukom. Još više pije da bi preboleo bol zbog odbačenosti. Tako se vrti u začaranom krugu. Krivo mu je što niko neće da ga sluša, niko neće da uradi ono što on kaže, ni supruga, ni deca. Kao da su se urotili protiv njega. Postaje sve mrzovoljniji i besniji. Sve to ga navodi na agresiju. On sada maltretira decu, tuče ženu, tera ih iz kuće, troši sav porodični budžet na alkohol. Sada se javlja prava ideja o lečenju.
Sada je sasvim jasno da je porodica definitivno bolesna, da je neminovno treba lečiti. Naravno, alkoholičar i ne pomišlja na lečenje. Ovo je kritičan momenat u porodici. Često se rešava tako što žena bežeći od problema, definitivno napušta muža i tako dolazi do raspada porodične zajednice. Više se ništa ne može sakriti, alkoholičar je identifikovan.