Saradnik u lečenju
Porodica
Na početku lečenja stručni tim uspostavlja kontakt sa porodicom. Počeci alkoholizma su u porodici, pa i suštinski početak opšteg ozdravljenja je u porodici. Uključivanje porodice u tretman često ide sa određenim teškoćama, jer porodica ne prihvata uvek saradnju. Nekad zbog toga što članovima porodice nije jasno šta je alkoholizam, da li je to uopšte bolest, ne vide svoju ulogu u lečenju, a često im angažman zabranjuje i sam alkoholičar. Zbog toga stručni tim traži osobu koja bi preuzela na sebe odgovornost da se uključi u lečenje i da redovno dolazi sa bolesnikom na kontrole.
Saradnik u lečenju
Saradnik u lečenju je osoba kojoj je stalo do ozdravljenja alkoholičara, koja aktivno učestvuje u lečenju, ide sa njim na kontrole kod lekara, odlazi u klub, razgovara sa njim o alkoholizmu i o raznim porodičnim problemima, itd. To može biti supružnik, roditelj, sestra ili brat, deca, itd. Najčešće je to supruga alkoholičara.
Saradnik u lečenju treba da sarađuje sa stručnim timom i da sve što čini zna da je u interesu i za dobro bračnog partnera. Radom sa saradnikom nastoje se otkloniti ozbiljne i neposredne posledice alkoholizma, uskladiti poremećeni odnosi, upoznati suprugu o alkoholizmu i ozbiljnosti lečenja. Poznato je iz prakse da se usled loše saradnje needukovanog člana porodice njegovim ponašanjem može porodična atmosfera pogoršati i time naneti više štete nego postići pozitivni rezultati. Saradnik se mora edukovati iz alkoholizma. Mora da nauči šta je to alkoholizam i alkoholičar, koji su odbrambeni mehanizmi alkoholičara, kao i da se upozna sa raznim zabludama i predrasudama vezanim za alkohol i alkoholizam.
Po završetku bolničkog lečenja saradnik daje podršku apstinentu pri adaptaciji na nove porodične uslove, unosi raspoloženje i radost, podiže mu moral stvarajući mu veću izdržljivost i sigurnost, unosi psihički mir i samopouzdanje, hrabri i pohvaljuje, demobilišući njegovu prethodnu depresiju bez dramatizacije, bodreći ga da istraje za vreme apstinencije. Ne sme prebacivati lečenom alkoholičaru zbog lošeg ekonomskog stanja, niti spominjati ono što je bilo. Ne treba da zaboravi, već da to svoje znanje stečeno u praksi iskoristi i ugradi u novo znanje stečeno edukacijom i da to pomogne da se više nikad ne vrate na ono staro. Saradnik ima ulogu "regulatora", a nikako ulogu "sudije-kontrolora" sa individualnim i jednostavnim pristupom, putem objašnjenja i ubeđivanja, a nikako pod pritiskom, motiviše alkoholičara da zauzme pozitivan stav i neupadljivo podstiče na razne radne socio-okupacione aktivnosti.
Greške
Članovi porodice obolelog čine često greške. Želja bolesnika posle lečenja, da pije umereno, nailazi vrlo često na odobravanje porodice. Tu leži opasnost od recidiva. S druge strane, porodica nema dovoljno snage ni želje da bez prigovora pretrpi u najvećem broju slučajeva aktuelno loše ekonomsko stanje, iz čega rezultiraju novi sukobi, prebacivanja, konflikti, što na još nedovoljno stabilnu ličnost deluje kao provokativni faktor za novo alkoholisanje.
Nakon započetog lečenja i uspostavljene apstinencije, a u želji da se odnosi u braku donekle poprave, partneri čine greške. Supruga je za vreme lečenja upoznata da je alkoholizam bolest i počinje da se prema njemu ponaša kao prema bolesniku, zadržavajući svoju prihvaćenu poziciju "glave porodice" i svoju dominantnu ulogu u njoj. Ona ostavlja malo prostora lečenom alkoholičaru da se oseti značajnim za svoju porodicu, tako nastupa nova etapa konfuzije bračno-porodičnih odnosa, odn. neadekvatno funkcionisanje porodice.
Mnogi saradnici su u potpunosti ubeđeni da su oni, počinjanjem lečenja, završili svoju obavezu i da sve ostalo postaje obaveza tima. Mnogi vrlo brzo zadovolje svoja očekivanja, jer je on trezan i ispoljava svoje najbolje osobine.
Uz ovakvog saradnika alkoholičar može da napusti lečenje kad hoće, čak i dobije podršku od saradnika. Saradnik je postigao sopstveni cilj i prekida učešće u lečenju, i time otklanja obavezu menjanja sebe. Gašenje motivacije za menjanje ponašanja i odnosa kod saradnika je moguće u svakoj fazi lečenja, pa i daljeg života, i posle završetka lečenja.
Kao i kod alkoholičara, i kod saradnika neprekidno deluju identični dinamizmi koji su ubedljivo delovali u potpuno aktivnom opijanju. Ti dinamizmi se nazivaju "dobiti" unutar održavanja alkoholičarskog sistema. Dobiti se najčešće strukturišu kroz doživljaj potpune slobode za sebe uz alkoholičara, dominacijom nad alkoholičarem ili nad celim sistemom, žrtvovanjem za decu. Saradnici se češće i lakše vraćaju na ranije obrasce ponašanja nego sami alkoholičari, jer dobit od učešća u alkoholičarskom sistemu kod njih ne podstiče ni krivicu, ni kajanje, ni odgovornost. Zbog toga često izgleda da je lečenje alkoholičarskog porodičnog sistema teže i duže od lečenja alkoholičara.
Svako ispoljavanje otpora ili krize alkoholičara na koje saradnik ne reaguje, ili što je najopasnije, podržava, predstavlja neposrednu opasnost za napuštanje lečenja.