Rehabilitacija
Rehabilitacija je proces bio-psiho-socijalnog prilagođavanja fizički ili mentalno hendikepirane osobe da se reintegriše u društveni život i rad. Krajnji cilj svake rehabilitacije je razvoj potencijala ostatka organizma do te mere da se osigura optimalna integracija bolesnika u svakodnevni život i posao.
Rehabilitacija je složen proces, koja jedino timskim radom garantuje uspeh. Članovi tima za rehabilitaciju obično su: neuropsihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra, radni terapeut, itd.
Postoje tri vrste rehabilitacije:
Medicinska rehabilitacija: prave se napori da bi se postigao isti nivo zdravlja koje je bilo pre bolesti, ili bar da se dovede na najveći mogući stepen.
Profesionalna rehabilitacija: prave se napori da bi se pacijent osposobio za rad na svom ranijem radnom mestu, ili, ako to nije moguće, onda da se osposobi za rad na drugom radnom mestu.
Socijalna rehabilitacija: prave se napori da bi se rešili socijalni problemi koji se javljaju kod ove bolesti, a uključuju pacijenta i okolinu, u prvom redu porodicu.
Po Roteru: "O rehabilitaciji možemo govoriti kada je postignut toliki stepen psihičkog i telesnog zdravlja, koji preko resocijalizacije dovodi do dovoljnog socijalnog, egzistencijalnog i porodičnog poboljšanja, tako da je pacijent u stanju da bez pomoći, a prema svojim individualnim sposobnostima i potrebama, usmerava svoj život."
Dakle, kod rehabilitacije alkoholičara je osnovni zahtev uspostavljanje i održavanje apstinencije. Na tome se zasnivaju ostali zahtevi, a to su preuzimanje osnovnih bioloških i socijalnih uloga u porodici, prihvatanje i održavanje socijalnih uloga u radnoj sredini, postizanje profesionalne rehabilitacije, itd.
Iz ovoga sledi da se rehabilitacija ne ograničava samo na apstinenciju, već obuhvata "ozdravljenje" i napredovanje na svim životnim planovima.