Kako prepoznati alkoholičara i šta se može učiniti da se porodica vrati u normalan život?

 

Kako prepoznati alkoholičara u vlastitoj porodici?

Alkoholizam se godinama razvija u porodici. Jedan član porodice sve više pije, a ostali članovi prilagođavaju svoj život i aktivnosti razvijanju bolesti. Na žalost, ni porodica, a ni okolina ne prepoznaju bolest: alkoholizam. A on pronalazi razna opravdanja za svoje pijenje: neko je slavio u firmi rođendan, drugari su ga častili, itd. i ne bi bilo lepo da ih odbije jer bi se naljutili. I tako alkoholisanje postaje sve češće i sve gore. Sve češće obećava porodici da će smanjiti pijenje, ali to ne uspeva. Posle počinje obećavati da od sutra neće piti, ali to traje samo do prve prilike kada sa drugarima popije jednu čašicu. A ona traži drugu, pa treću, i tako se ponovo vraća kući pijan.

Alkoholičar često pije alkoholna pića. Međutim, najvažnije je da takva osoba nema kontrolu nad količinom popijenog alkohola. Zbog toga dalje pije jer ne zna i ne može prestati piti. Sledećeg će jutra, svestan svog stanja i onoga što je uradio ili rekao pijan, obećavati da nikada više neće piti. Ali, nažalost, neće dugo održati obećanje, već će prvom prilikom nakon popijenog pića nastaviti sa istim ponašanjem.

U ovoj fazi alkoholizma alkoholičar još nema neke teže zdravstvene i socijalne poteškoće. Ali, on je već bolestan (zavisan od alkohola) i ako se ne počne lečiti, dolazi do teških zdravstvenih i socijalnih problema samog alkoholičara, a članovi porodice obolevaju od raznih psihičkih poremećaja.

Znaci koji upućuju na alkoholizam člana porodice:

Alkoholičar se ne ponaša tako namerno i zato jer je loša osoba već zato što je zavisan od alkohola. Zavisnost određuje njegovo ponašanje, a ne zdrav razum. Da bi takva osoba zadovoljila svoju zavisnost, poslužit će se svim sredstvima. On će manipulisati sa svima na razne načine samo da bi mogao i dalje da pije. Sa takvim je osobama teško i skoro nemoguće živeti. Oni zbog svoje zavisnosti uništavaju sebe i vlastitu porodicu.

Kako mogu znati da li ja ili neko meni blizak ima problem sa alkoholom?

Pošto ni jedan alkoholičar ne priznaje svoju bolest, predlažemo probu. Predložite dotičnoj osobi da izdrži bez pića šest nedelja. Ako on ne želi o tome ni čuti, to je siguran znak da je već bolest uveliko napredovala. Ako pokuša i odustane posle par nedelja, i to je siguran znak da je zavisan od alkohola. U oba slučaja je potrebno javiti se na lečenje. Ako izdrži šest nedelja bez pića, onda je jako važno da u toku tih nedelja obratite pažnju na njegovo ponašanje. Ako tokom tog vremena apstinencije nema jačeg nemira, jutarnjih nervoza, velike želje za pićem, znači da nije zavisan. To znači da može da usliši molbe članova porodice i da smanji i proredi svoje pijenje. No, ako apstinencija predstavlja za njega veliki napor, ako je nervozan, svadljiv, viče, stalno mu nešto ili neko smeta, potrebno je da se javi na lečenje, jer je zavisnost od alkohola već nastupila.

Na zapadu je jako popularan CAGE test za samodijgnostiku alkoholizma. On obuhvata četiri jednostavna pitanja koje je razvio Dr. John Ewing:

  1. Da li ste u poslednje vreme razmišljali o potrebi smanjenja vlastitog pijenja?

  2. Da li se osećate neprijatno kada drugi ljudi komentarišu vaše navike pijenja i kada preporučuju da smanjite ili prekinete pijenje?

  3. Da li se ikada osećate loše ili krivim zbog vašeg pijenja?

  4. Da li vam treba piće odmah ujutru da biste popravili svoje raspoloženje i smirili živce ili da biste se oslobodili mamurluka?

"Da" na bilo koji od ovih pitanja nagoveštava moguće probleme povezane sa alkoholom. Više od jednog odgovora "da" znači da već postoji zloupotreba alkohola.

Ako prepoznate postojanje alkoholizma kod sebe, onda je važno da o tome iskreno porazgovarate sa svojim bračnim drugom i da zajedno potražite lekara.

Ako mislite da neko koga znate možda ima problem vezan za alkohol, važno je razgovarati sa porodicom dotične osobe i uveriti ga da odmah poseti lečnika. Lečnik može ustanoviti da li problem vezan za alkohol postoji i, ako je tako, sugerisati terapiju. 

Naravno, razgovor mora biti vođen kada je "potencijalni" alkoholičar trezan. Uz to, nikada nemojte insistirati na tome da je on alkoholičar jer ćete imati velike probleme. Uporno tražite da zajedno pođete lekaru, gde će se razjasniti da li je to to ili nije. Ako alkoholičar grubo prekine razgovor o ovoj temi ili ako uporno negira eventualni alkoholizam, znajte da je to siguran znak da je njegov alkoholizam uznapredovao. U ovom slučaju preporučujemo da vi odete i porazgovarate sa njegovim izabranim lečnikom. Ako u mestu gde živite ili u blizini postoji stručni tim za lečenje bolesti zavisnosti, obratite se njima za pomoć.

Šta se može i treba učiniti da se porodica spasi i vrati u normalan život?

Rana dijagnostika i lečenje daje šansu porodici alkoholičara i samom alkoholičaru da brže i bez težih posledica normalizuju porodični život i tako spreče često neizlečive posledice kasne dijagnostike alkoholizma.

Lečnici primarne zdravstvene zaštite vrlo malo vremena posvećuju posledicama pijenja alkoholnih pića, zbog čega su izuzetno retke dijagnoze početnog stadijuma alkoholizma. Primenjuje se klasični medicinski model dijagnostike, čeka se na teške organske ili psihičke posledice i tek tada, prema vodećem simptomu upućuju alkoholičara na odgovarajući bolnički tretman. Tu često ne prepoznaju alkoholizam.

Osnovni preduslov da bi se nešto promenilo je da se prizna da u takvoj porodici postoji problem alkoholizma. I porodica i alkoholičar se moraju suočiti sa problemom. Članovi porodice moraju ubediti alkoholičara da pristane na lečenje u nekoj zdravstvenoj ustanovi koja se bavi lečenjem alkoholizma. Ako ubeđivanje ne pomogne, slobodno ga ucenite: lečenje ili ... Najbolji rezultati se mogu očekivati kada alkoholičar postane svestan problema i dobrovoljno pristane na lečenje. Ako takvu ili sličnu situaciju imate kod kuće moj savet je da ne čekate jer se situacija neće sama od sebe popraviti već će postati sve gora i nezdravija. Što se pre primeti postojanje problema, lakše se može zavisnik nagovoriti na lečenje, a i negativni efekti alkohola na dotičnu osobu i na njegovu porodicu su manji. Trebate reagovati jer svaka porodica ima pravo živeti bez alkoholizma i svega što on nosi.

Naravno, članovi porodice moraju pružiti podršku u lečenju svom obolelom članu. Moraju sa njim ići na kontrole, konsultovati se sa stručnjacima, edukovati se o ovoj bolesti, menjati svoje ponašanje, itd. Nije dovoljno da se samo alkoholičar leči i menja, već i ostali članovi porodice. Ne zaboravimo da je alkoholizam nastao i razvijao se u porodici. Članovi porodice su se menjali i prilagođavali svoje aktivnosti razvijanju bolesti. Sada isto tako i lečenje mora da se odvija u porodici i da alkoholičar, kao i članovi porodice menjaju svoje aktivnosti i navike sa napredovanjem lečenja. Cilj je postignuti da porodica postane funkcionalna, da se komunikacija vrati među njene članove, da svako preuzme svoje uloge u porodici, tj. svoje obaveze. Ovo je težak i mukotrpan posao i ne može se postići preko noći.

Pošto je porodica krenula putem ozdravljenja, postavlja se pitanje kako da se ophode prema ostalim ljudima: komšijama, prijateljima, rođacima? Trebamo svima koji nam nešto znače objasniti da se član porodice leči od alkoholizma, šta to znači i šta je alkoholizam. Naravno, svi kojima će biti drago da to čuju su dobrodošli i uvek će biti rado primljeni sa sokom i kafom. Njihova podrška mnogo će značiti svim članovima porodice, naročito u početku lečenja. I zato, ako imate prijatelja koji se leči ili se nedavno lečio od alkoholizma, pružite mu svoju podršku, svoje razumevanje i svoje vreme, jer će mu to mnogo značiti!

A za sve one koji bi voleli onog starog mamurnog i pijanog, zatvorite vrata!

Za neke konkretnije savete možete se obratiti: svom lekaru, najbližem klubu lečenih alkoholičara ili nekoj organizaciji koji radi sa zavisnima od alkohola. Oni će vam drage volje posvetiti svoju pažnju i pružiti pomoć i savet.

Nazad