Faktori koji utiču na resorpciju alkohola
Uticaj hrane na resorpciju
Na brzinu resorpcije i na koncentraciju alkohola u krvi utiče više faktora.
Na brzinu resorpcije utiče okolnost, da li se ona vrši iz punog ili praznog sistema za varenje. Pijenje «na gladno» dovodi do bržeg opijanja nego pijenje na pun stomak. Ukoliko se unosi na prazan želudac, alkohol se apsorbuje u krvotok već posle 5 minuta od uzimanja. Obilni obroci, naročito masna hrana, usporavaju resorpciju, pa i opijanje. Tada se maksimum koncentracije alkohola u krvi javlja kasnije, do 2 sata nakon uzimanja, a koncentracija alkohola u krvi je niža nego ako se ista količina alkohola uzme na prazan stomak. Toksični efekti alkohola ublaženi su naročito u slučaju ako je obrok bogat proteinima. U organizmu ne postoji nikakav mehanizam koji bi sprečio da se koncentracija alkohola u krvi digne do opasne granice.
Prelaz alkohola u krv (resorpcija) znatno je brži ako se pije natašte, nego ako se pije posle jela. Na slici je prikazana koncentracija alkohola u krvi, kad se popije ista količina alkohola jednom natašte (gornja krivulja), a drugi put posle obroka (donja zasenčena krivulja).
Uticaj popijenog alkoholnog pića na resorpciju
Pijenje žestokih, koncentrovanih pića ubrzava opijanje. Dodavanje pića sa ugljen-dioksidom (mineralna voda, gazirani sokovi, itd.) ubrzava resorpciju alkohola, a time i opijanje. Mešanje raznih vrsta pića koja imaju razne koncentracije i razne sastave i «dodatke», ubrzava i pojačava opijanje i kasniji «mamurluk». Brzo ispijanje jedne čašice žestokog pića ubrzava apsorpciju alkohola u krvotok.
Kad se određena količina alkohola popije u povremenim manjim dozama, koncentracija alkohola u krvi nikad ne dostiže visinu, kao kad bi se ta količina alkohola popila odjedanput.
Okolnosti koje utiču na resorpciju alkohola
U spoljašnje faktore koji utiču na resorpciju alkohola spadaju klimatski uslovi. Promena klimatskih, odn. mikroklimatskih uslova, pojačava i ubrzava pijanstvo. To se dešava, kad se izađe iz tople prostorije na hladan vazduh, ili obratno, ulazak iz hladnog u toplo. To naročito dolazi do izražaja kod «menjanja lokala».
I psihički faktori igraju veliku ulogu u brzini resorpcije: Bolestan, iscrpljen, umoran i neispavan čovek znatno brže i jače se opija od zdravog, ispavanog i odmornog. Čovek u stanju jake nervne i psihičke napetosti, razdraženosti ili čak i straha, mnogo teže se opije od čoveka u normalnom psihičkom stanju. «Pijana atmosfera» pijanog društva i sama deluje opijajuće. To se vidi po tome što se izvesni učesnici ponašaju mnogo pijanije nego što su u stvari popili. S druge strane, čovek koji je «van igre» ili pije «solo», po strani, manje se opije čak i od većih količina alkohola. Kao što je u stanju jakog afekta, naročito straha, nekad vrlo teško opiti se, tako, s druge strane, jak strah koji iznenada nastane, može trenutno da rastrezni pijanog čoveka.
Individualni faktori koji utiču na resorpciju alkohola
Alkohol se sporije apsorbuje iz tela krupnih osoba koje ga, samim tim, i bolje podnose od sitnijih ljudi koji imaju manju ukupnu zapreminu krvi.
Svaki čovek ima i neku svoju individualnu toleranciju na alkohol. Zato se za nekoga kaže da «slabo podnosi piće», dok drugi može «bure da popije».
Ljudi potpuno nenaviknuti na alkohol, apstinenti, obično slabo podnose njegovo dejstvo. Ljudi naviknuti na redovno uzimanje alkohola (to ne moraju biti baš alkoholičari!) obično ga bolje podnose, jer se njihov organizam navikava na stalno prisustvo alkohola u krvi.
Kod alkoholičara, dakle bolesnika obolelih od alkoholizma, tolerancija najčešće brzo raste i dugo vremena se drži na jednom određenom, relativno visokom nivou. Ali onda na kraju, posle niza godina alkoholizma, kada organizam već postane sasvim iscrpljen, tolerancija počinje naglo da opada, pa se dešava i da se teški hronični alkoholičar opije od 2-3 rakije ili čaše vina. Zato je taj pad tolerancije kod alkoholičara najbolji znak i dokaz da on iza sebe ima već veoma dug «staž» alkoholizma i alkoholisanja.