Alkohol i običaji
Narodni običaji koji su u vezi sa alkoholom i koji doista imaju svoj koren u dalekoj narodnoj prošlosti, zbog čega su postali sastavnim delom narodne tradicije, ne predstavljaju zaista, ako se ispravno primenjuju i ne zloupotrebljavaju, nikakvu naročitu opasnost za narodni život i narodno zdravlje. Ima narodnih običaja čije vršenje zahteva upotrebu alkohola, ali koji nemaju karakter alkoholnih običaja. Alkohol tu ne igra glavnu ulogu, već je samo sredstvo za izvršavanje nekog svečanog, simboličnog čina. Među takve narodne običaje spadaju, na primer, kod pravoslavnih Srba, neki božićni običaji, prelivanje groba vinom, itd.
Alkoholnim običajima u pravom smislu te reči treba smatrati one običaje koji su se pod firmom narodnih ili dobrih starih običaja uvukli i osvojili naše društvo i sve njegove slojeve, a koji u stvari predstavljaju samo povod za uživanje alkoholnih pića u većoj ili manjoj meri. Mnogi narodni običaji prosto su zloupotrebljeni u tom pogledu i iskorišćeni za svrhu da se opravda pijenje alkohola. Piće u pokoj duše i daća posle pogreba, običaji su koji bi trebalo da imaju samo simbolički smisao. Ali oni su već odavno izgubili prvobitni karakter i u mnogim krajevima su se izvrgli u odvratne pijanke. Radosni događaji, kao svadbe, krštenja ili krsne slave, iskorišćavaju se takođe u svrhu alkoholnog pirovanja.
U drugom redu, alkoholnim običajima treba smatrati sve one običaje koji nemaju nikakve veze sa narodnim običajima, već predstavljaju lokalne tradicije veselih družina, a tiču se raznih povoda za uživanje alkoholnih pića. Oni su nastali sa ciljem da stvore povod za pijenje, prisiljavajući pri tome i druge da se pokoravaju takvim običajima. Baš ti alkoholni običaji su stvorili današnju alkoholnu društvenost i prisilno piće i na taj način najviše doprineli alkoholizovanju širokih narodnih slojeva. U vinorodnim krajevima takvi su se alkoholni običaji razvili do savršenstva. Već godinama imamo pojavu kvazi-turističkog karaktera, a to su razni "berba-balovi", "grožđe-balovi" i slične manifestacije, koji u stvari predstavljaju masovne orgije boga Bahusa, gde čitavi gradovi po 2-3 dana žive u maglama alkoholnih isparenja. Alkoholni običaji maskiraju jedno veliko socijalno zlo, alkoholizam, omogućavajući njegovo održavanje i širenje.
U nekim krajevima naše zemlje konzumiranje alkoholnih pića je prihvaćeno kao nepisano socijalno pravilo ponašanja u društvenom i poslovnom životu. Na takav stav utiče i ogromna proizvodnja alkoholnih pića i njihova neograničena i odlično organizovana i propagirana distribucija. Otuda je u pojedinim sredinama potrošnja alkohola i stopa alkoholizma direktno proporcionalna proizvodnji alkoholnih pića. Alkoholna pića (naročito rakija, vino i pivo) konzumiraju se tokom čitavog života. Pije se za vreme praznika, svetkovina, radnim danima na radnom mestu, kod kuće uz ručak i večeru, kao i u časovima odmora. Čovek pije kada se neko rodi, ženi ili umire, kada je tužan ili veseo. Svaka životna situacija koristi se za konzumiranje alkoholnih pića. Uobičajeno je da se svaki gost posluži rakijom, a uvreda je za dom i za domaćina ako se čaša odbije. U mnogim društvenim obredima alkohol simboliše bratstvo i pomirenje. Ne postoji nijedan iole značajniji događaj koji nije obeležen pijenjem alkohola. Na taj način alkohol je postao deo društvene etikecije i obavezan pratilac skoro svih društvenih skupova i manifestacija. "Red je" da se nešto popije, pa čak etikecija propisuje šta, kada i kako. Onaj ko odbija alkohol ispada nekako neučtiv i nezgodan u društvu.
Još odmalena, u nastojanju da se identifikuju sa društvenom sredinom, pojedinci prihvataju običaje i norme grupe, što ima izvanredan značaj za širenje običajnog pijenja.
Obično na prvi rođendan dete, kao i ostali ukućani, jede sve što se na trpezu donese i tom prilikom mu se daju prve kapi rakije. I kasnije se muškoj deci obično daje alkohol, naročito vino. Smatra se da se muško dete uopšte ni u čemu ne treba sputavati, pa mu se često ne uskraćuje ni alkoholno piće. Nudeći alkoholna pića deci, neupućeni roditelji nesvesno čine da dečiji organizam trpi nepotrebno toksično dejstvo alkohola. Sem toga, kod dece se postepeno stvara navika i potreba za uzimanjem alkohola, što ih može pratiti tokom celog života.
Ova prva iskustva sa alkoholom i stanja povremenog ili dužeg alkoholisanja, koja datiraju u velikom broju još od ranog detinjstva, predstavljaju vrlo značajnu bazu za širenje običaja pijenja i alkoholnih navika. U mnogim voćarsko-vinogradarskim regionima dečaci, skoro bez izuzetka, prihvataju obrazac pijenja svojih očeva, što kod njih stvara osećanje samopotvrđivanja, smatrajući da na taj način, usvajanjem tog specifičnog obeležja ponašanja odraslih, i sami ulaze u njihov svet. Treba imati na umu da ta prva iskustva u pogledu efekata alkohola, stečena u ranom detinjstvu, igraju često presudnu ulogu u nastajanju i širenju alkoholizma odraslih. U ovim krajevima, usled izražene dostupnosti alkoholnim pićima, veoma su rasprostranjene kod odraslog muškog stanovništva navike društvenog pijenja koje simbolizuju socijalnu solidarnost, te praktično svi ljudi piju u granicama koje se smatraju umerenim, normalnim, dok samo mali broj pojedinaca pije više, a katkad postaje i patološki zavisan od alkohola.
U narodnom epu vino i rakija imaju čak herojsko simboličko značenje. Pijenje se stoga smatra vrlinom, dokazom muškosti, otpornosti i čvrstine. Upotreba "rujnog vina" zabeležena je u mnogim narodnim pesmama, a i naš nacionalni junak, Kraljević Marko, pored sveg svog junaštva ima vrlo "nezgodnu narav" kada pretera u piću.
Kod nas je normalno, da se zbog svega i svačega nazdravlja i pije alkohol, a onaj ko ne radi tako, pada u oči ostalih. Postaje bela vrana. Mora da otrpi razne provokacije i vređanja. Ali, kad okolina primeti da se dotični čvrsto drži apstinencije, i da postaje bolji čovek, pružaju mu i te kako potrebnu podršku.