Starenje i planiranje vremena
Starenje je biološki proces. Zaustaviti ili promeniti ovaj proces nije moguće, treba da mu se prilagodimo. Činjenica je, da svaka životna dob ima svoje lepe, ali i loše strane. Prema tome, za penziju se treba pripremati dok smo još aktivni i u radnom odnosu. Pokušajmo naći novi životni ritam, onaj koji će biti sadržajan i kad budemo ostarili. Zadatak svakako nije lak, jer je to period koga se plašimo. Moramo promeniti više svojih navika i uživiti se u novu situaciju.
Pre svega, moramo razmisliti o materijalnom položaju koji nas očekuje. Penzije nisu visoke, a i ne znamo koliku kupovnu moć će imati kasnije. Mudri ljudi tvrde da ako nemaš dovoljno novaca za ispunjenje svih tvojih prohteva, moraš da smanjiš prohteve. Penzija će sigurno biti niža od ličnog dohotka, ali u starosti se i manje troši na osnovne životne potrebe. Manje se troši na odela, cipele, a i manje je potrebno trošiti na ishranu, jer energetske potrebe su manje.
Poželjno je da ranije, još dok smo u radnom odnosu, nabavimo neke stvari koje će nam trebati u starijoj životnoj dobi, srazmerno našem zdravstvenom stanju. Važno je proveriti da li su lične stvari i nameštaj u redu. Pažljivo treba razmisliti o tome kakav i koji nameštaj da zadržimo, jer je, na primer, u starijoj životnoj dobi teško ustati iz fotelje koja je mekana i niska, ili leći i dići se sa ležaja koji je visok.
Sledeće na što moramo misliti je da, ako već dosad i nismo bili, postanemo sistematičniji i uredniji, jer stariji ljudi su obično i rastreseniji i skloni zaboravljanju. Nađimo svakom predmetu njegovo stalno mesto i nakon upotrebe nekog predmeta, vratimo ga odmah na njegovo stalno mesto.
Drugo važno pitanje koje se javlja je kako iskoristiti slobodno vreme? Na ovu mogućnost se mora misliti dok smo još aktivni- kako ćemo dobro iskoristiti toliko slobodnog vremena? Šta početi sa njime?
Najbolje je da, u okviru vlastitih zdravstvenih mogućnosti, radimo nešto. S jedne strane, tako zarađen novac je dobra dopuna penziji, a sa druge strane misao o starenju nije stalno prisutna, jer se osećamo isto tako vrednim i značajnim kao i drugi ljudi koji rade.
Ali šta da radimo kad dođe vreme da više ne možemo raditi? I tada je potrebno da se bavimo nečim korisnim. Tako na selu postoji mogućnost da se stariji ljudi bave baštovanstvom ili da gaje sitnu stoku, a u gradu mogu da se bave kolekcionarstvom: mogu skupljati marke, značke, novčiće, a baviti se kolekcionarstvom nikad nije kasno početi. Neograničene su mogućnosti iskorištavanja slobodnog vremena na ovaj način.
Treba svakog pojedinca zaštititi od dosade i zaludnog trošenja vremena, tj. zaštititi od preterane upotrebe alkohola, cigareta, crne kafe, tableta, itd.
Preporučljivo je učlanjivanje i posećivanje raznih klubova, gde možemo da podelimo naše brige i radosti sa drugima.
Svaki čovek stiče tokom godina veliki broj prijatelja, poznanika i drugova koji mogu da pruže utehu pojedincu koji je otišao u penziju i da mu pomognu da lako pređe preko kriznog perioda privikavanja na nove životne okolnosti.
Na kraju, samo da spomenem neke razlike koje čekaju one koji u porodici provode stare dane i one koji su sami. Mlada generacija, koja živi u zajednici sa starijom, treba da zna da za starije ljude promena sredine nije povoljna. Dok mladi lako i brzo mogu da se naviknu na nove uslove života, za starije to može biti i kobno.