Socijalne posledice alkoholizma u porodici i porodičnim odnosima
Alkoholizam je socijalni problem koji je u našoj sredini prisutan kao rastuća pojava koja permanentno ugrožava osim zdravstvenih, i socijalne funkcije porodice. Sasvim je dovoljno da je recimo otac alkoholičar, pa da je kompletna struktura porodice razgrađena, a njeni članovi i odnosi među njima krajnje ugroženi i pomereni.
Alkoholizam nije izolovan fenomen, nije lični problem, nije privatna stvar, on je problem svih onih koji su sudareni sa njegovom razornom moći: i uža i šira porodica, prvenstveno bračni partner, pa deca, pa šira porodica. Kako je svaki čovek član neke porodice, nužno je i prirodno da iz porodice potiče i da za porodicu stvara. Jasno je da ukoliko je alkoholičar, on nikako ne može biti alkoholičar negde drugde, negde van porodice. On pije tu i u okviru nje, a zajedno sa njim pije čitava porodica. Oni zajedno startuju i istovremeno utiču na sve faze razvoja alkoholizma. Kada alkoholisanost ne bi imala nikakve posledice u porodici, kada ne bi ugrožavala njenu strukturu, kada alkoholičar ne bi bio to što jeste, onda alkoholizam ne bi bio problem!
Nažalost, alkoholizam jeste problem koji razara i sve se više širi. Razlozi tome su verovatno u činjenici da je alkohol lako dostupan. Njegova se magična moć krije u činjenici da brzo i lako menja sliku stvarnosti, pojačava ili oslabljuje određena osećanja, čini drugačijim doživljaje, itd.
Mnogo pre nego što se jave zdravstveni problemi kod alkoholičara, pojavljuju se socijalni simptomi manifestovani poremećenim ponašanjem i sukobima unutar porodice, raskidanjem veza među članovima porodice, a to su sve problemi mnogo teži i veći od problema obolenja pojedinca. Jer, ugrozivši sebe alkoholom, dotični ugrožava svog partnera i svoju decu, te je jasno da je u takvoj porodici poremećen sistem vrednovanja ljudskih kvaliteta, poštovanja ličnosti, te i samih egzistencijalnih potreba porodice.
Porodica u kojoj vlada alkoholizam, je bolesna porodica. Ona više nije sposobna za vršenje ni bioloških, ni ekonomskih, ni svojih psiho-socijalnih funkcija na društveno prihvatljiv način. Bolest porodice alkoholičara ogleda se u: neusklađenim stavovima njenih članova, neuravnoteženim odnosima, konfuzijom svih vidova komunikacija i interakcija, atipičnom distribucijom porodičnih uloga i autoriteta, zanemarivanju obaveza, postepenoj dezintegraciji i dezorganizaciji porodice, osiromašenjem, siromaštvom socijalnog života sve do potpune socijalne izolacije. Alkoholičar zapostavlja prijateljstva i rodbinske odnose jer se okreće pijenju i društvu sa kojim može da pije. U isto vreme i prijatelji počinju da jedan po jedan zaobilaze članove porodice zbog njegovog pijenja. Deca više ne žele da dovedu svoje drugove kući jer nikad ne znaju kakvu će situaciju zateći. I tako porodica alkoholičara postaje izolovana. S psihološkog stanovišta, članovi takvih porodica su često socijalno neizgrađene ličnosti, emocionalno nezrele, intelektualno ograničene ili u najblažem slučaju ličnosti određene čitavim sistemom kompleksa, povećanjem neurotičnosti, te poremećajima navika i ponašanja, problemima u učenju
i socijalizaciji i dr. Iz pedagoškog iskustva je poznato da se deca iz takvih porodica najteže vaspitavaju, priklanjaju redu, radu i disciplini. To su nesrećna deca koja obično svoje psihološko stanje manifestuju agresivnošću, nepoštovanjem drugova, a i samih prosvetnih radnika.
Zbog vrlo teških poremećaja porodičnog života alkoholičara gotovo da je nemoguće govoriti o jedinstvenom pojmu krize u ovim porodicama, a još teže ako je pored alkoholičara i njegova žena zahvaćena ekscesivnim pijenjem, odn. alkoholizmom. Kriza izazvana alkoholizmom suštinski se razlikuje od kriza izazvanih bilo kojim drugim stresogenim činiocima, pre svega dubokom konfuzijom porodičnih inteakcija i uloga, većom kumulativnošću kriznih događaja i njihovim dužim trajanjem, te intenzivnošću destruktivnih konflikata u porodici. Zbog intenzivne patnje svih članova porodice, a naročito dece, opasnost somatske, mentalne i socijalne dezintegracije nije nigde tako velika kao u porodicama zahvaćenim alkoholizmom.
Najtipičnija dimenzija krize u našim alkoholičarskim porodicama su razni oblici sociopatskog ponašanja: nepredvidljive i nagle izmene afekata i ponašanja alkoholičara, njihova sklonost fizičkom nasilju prema ženi, isterivanje supruge i dece iz kuće, te relativno česta napuštanja od strane supruga i pokušaja razvoda zbog takvog ponašanja alkoholičara. Druga dimenzija je izražena bezrazložna ljubomora alkoholičara, te višečasovna alkoholičareva napuštanja porodice. Treća dimenzija je napuštanje roditeljskih uloga od strane alkoholičara, njegovo prikrivanje ličnog dohotka i padanje celokupnog tereta izdržavanja porodice na ženu. Supruge preuzimaju gotovo sve porodične uloge na sebe, naročito roditeljsku. To neminovno dovodi do intrapsihičkih konflikata (većina se mora zaposliti) i znatnog porasta njihove neurotičnosti. U izvesnom broju porodica javljaju se i akti fizičkog nasilja alkoholičara prema ženi, ali i uzajamnih fizičkih obračuna.
U alkoholičarskim porodicama je poremećen seksualni život. Obično je reč o tranzitornim smetnjama potencije, smanjenju ukupne seksualne aktivnosti, seksualnoj apstinenciji žene koja je bila najčešće primenjivana mera kontrole muževljevog alkoholizma, doduše nedosledno.
Posledice ženskog alkoholizma na bračno-porodične odnose su daleko teže, posebno na emocionalne relacije i psihosocijalni razvoj dece, te je stopa razvoda takvih brakova visoka-nekoliko puta veća nego u "normalnoj" populaciji. Najteže psihosocijalne posledice se javljaju u manjem broju porodica gde su oba bračna partnera alkoholičari.