Suvi alkoholičar
Suvi alkoholičar je izraz koji koriste stručnjaci za lečenje alkoholizma, lečeni alkoholičari i njihovi saradnici.
Ovim izrazom se opisuje alkoholičar koji se oporavlja od posledica alkoholizma. On više ne pije - suv je, ali je njegovo razmišljanje još oblačno. On još nije ništa promenio u svom ponašanju i razmišljanju. Sve je ostalo isto, sem činjenice da više ne pije. Za takvu osobu se kaže da je "suv", ali nije uistinu trezan.
Suvi alkoholičar je osoba koja se uklapa u jedan od ova dva uslova:
Dotični je odustao od alkohola ali nije napravio ni najmanji korak u promeni svog ponašanja. Znači, nema više konzumiranja alkoholnih pića, ali je osoba ostala ista. Jednostavno uklanjanje alkohola, bez promena stavova, mišljenja, osećanja i akcija nije dovoljno.
Dotična osoba se sa progresivnog puta oporavka polako vraća na haotično i nerealno razmišljanje. Znači, ne pije, ali je zastao u pozitivnim promenama i počeo da se vraća na stare obrasce ponašanja. Važno je prepoznati vraćanje natrag na stare načine razmišljanja i delovanja, ili nedostatka napretka u kretanju napred u oporavku.
Zajedničke karakteristike suvog alkoholičara su:
Grandioznost - Grandioznost u suštini znači povratak na egocentričan, "svet se vrti oko mene" stav.
Impulsivnost - Uočljiva karakteristika ponašanja osoba sa problemom zavisnosti je loša kontrola impulsa. Suvi alkoholičar čini ono što želi i kada želi, bez obzira da li će pri tom naškoditi nekom. Ponekad se impulsivnost i grandioznost udružuju u ponašanju da bi se dotična osoba našla u centru pažnje.
Osuđivanje - Ovo je vrlo destruktivan stav za ljude u oporavku. Kada osuđuju drugu osobu kao biće, oni se postavljalju u situaciju u kojoj se njihov naduvani ego oseća bolje od drugih ljudi. S druge strane, ako takvi ljudi sude sebi, na kraju mogu kod sebe stvoriti nisko samopoštovanje.
Samozadovoljstvo - Ovo je opasan stav ne samo za suvog alkoholičara, nego i za apstinenta, jer prezadovoljstvo samim sobom vodi u recidiv. Važan aspekt aktivnog oporavka je samo biti aktivan i kretati se napred. Nije važno koliko brzo će se ići, nego je važan pravac u kojem će se ići. Ako apstinent postane lenj ili nezainteresovan i prestane brinuti o svom oporavku, prirodna je tendencija pada nazad u zavisnost ponašanja. Ponovno angažovanje u njima je samo kratak korak dalje.
Oni koji su prestali piti, ali su još uvek ljuti zbog toga, žive nesretnim životima i uglavnom se i svi drugi oko njih previše jadno osećaju. Ovakve osobe brzo stignu do recidiva.
Za trezan život ne pijenje, ili apstinencija, je samo preduslov. Potrebno je promeniti na bolje svoje navike, stavove, ponašanje, razmišljanje, itd.