Prvi kontakt sa terapeutom
Prilikom dolaska na lečenje alkoholičari ne mogu da zamisle budući život bez alkohola. Misle da će lečenje trajati kratko i da će posle toga piti kao i pre, ili će piti kontrolisano. Lečenje služi da bi se sistem u kome žive vratio u ravnotežu, da bi se izvukli iz gužve u koju su se uvalili pijenjem.
Alkoholičar dolazi sa nagomilanim problemima, čije rešenje zahteva odmah. Pri tom primenjuje dve suprotne tehnike. Ili potpuno prepušta svoju sudbinu u ruke drugih, ili zahteva da mu se problemi odmah reše. U oba slučaja od sebe ne očekuje ništa. U početku je spreman samo da dobije, da traži, da uzme. On ne prihvata sopstvenu odgovornost u lečenju.
Istovremeno počinje i proces konfrontacije pacijenta sa sopstvenim alkoholizmom. Konfrontacija podrazumeva otklanjanje ili razbijanje odbrane pacijenta, posebno poricanje, racionalizaciju i projekciju, sagledavanje štete koju alkoholizam nanosi pacijentu i članovima njegove porodice, i naročito, usmeravanje pacijenta na preuzimanje odgovornosti za sopstveno ponašanje kroz prihvatanje lečenja.
Pritisak za lečenje i konfrontacija služe da mu se ukaže da je na putu prema dnu. Istovremeno se pokazuju i povoljne perspektive koje proizlaze iz lečenja, kao kontrast alkoholičarskom propadanju.
Mnogi pacijenti dolaze na lečenje u stanju većeg ili manjeg pijanstva. Nerealno je u takvom stanju od njih očekivati sagledavanje situacije. Zbog toga se zahteva da alkoholičar dođe trezan.
Samo ono lečenje, koje pacijent prihvati, može da deluje. Prvi razgovor terapeuta sa pacijentom može u velikoj meri da utiče na pacijentovo prihvatanje lečenja.