Motivacija i lečenje
Motivacija igra važnu ulogu u lečenju alkoholizma utičući na pacijente da traže, pridržavaju se i završe terapiju, kao i da urade uspešne dugoročne promene u svom životu.
Motivacija je važan prvi korak prema bilo kakvoj akciji ili promeni ponašanja. Izreke kao što su "Možete dovesti konja do vode, ali ne možete ga naterati da pije" odražava činjenicu da ljudi uglavnom neće izvršiti željeno ponašanje ukoliko ili sve dok nisu motivisani da to učine.
Dolazak na lečenje je za većinu alkoholičara način izlaska iz raznih kriza: porodičnih, poslovnih, zdravstvenih, itd. Alkoholičar je u opasnosti da izgubi ili je već izgubio bračnog druga. Možda će izgubiti ili je već izgubio posao. Značajno je oštetio svoje zdravlje, a neki su ugrozili i svoj život.
Izgubio je vozačku dozvolu. Njegov ugled je pao. Napravio je neki veći ili manji prekršaj. Lagao je, varao. Često se u pijanom stanju ponašao onako kako se nikada ne bi ponašao dok je trezan. Ne seća se svog ponašanja u pijanom stanju. I još mnogo toga se verovatno loše dogodilo ili će se dogoditi.
Alkoholičar nikada ne dolazi na lečenje dobrovoljno. On se odlučuje na to:
zbog ugroženog zdravlja
zbog ultimatuma porodice
zbog zaprećenog otkaza na radnom mestu
zbog sudskih organa koji su mu izrekli kaznu i meru obaveznog lečenja od alkoholizma.
Motivacija koja stoji iza ovakvog prihvatanja lečenja naziva se početna motivacija. Alkoholičar retko u tom trenutku shvata neophodnost kompletnog lečenja. On misli da će jedan razgovor sa lekarima rešiti sve njegove probleme, da ti problemi i nisu toliko veliki kako izgledaju, da je on u pravu i da ipak nije alkoholičar kao što drugi kažu, itd. i na kraju krajeva, ako i zaglavi na nekom kratkom tretmanu, posle će opet moći, naravno umereno, da pije.
Druga etapa u motivisanju pacijenta i njegove okoline odvija se tokom intenzivne faze lečenja, usmerene na izgradnju suštinske motivacije. Do nje se stiže tek kada pacijent i njegova porodica steknu kvalitetan i potpun uvid u sopstveni alkoholizam.
Istraživači pokušavaju da planiraju programe kako bi privukli i motivisali nemotivisane pacijente. Takvi programi su dizajnirani za rešavanje određenih zadataka i prepreka koje nastaju u različitim fazama promena. U početnoj fazi pacijent mora priznati da ima problem sa alkoholom i mora priznati potrebu da više ne pije. U fazi razmatranja pacijent odlučuje promeniti svoje ponašanje nakon razmatranja pozitivnih i negativnih aspekata promena. U fazi pripreme pacijent povećava svoju opredeljenost za promene i planove za preduzimanje akcije. U fazi akcije pacijent razvija specifične strategije ponašanja da bi promenio svoje ponašanje. Konačno, u fazi održavanja pacijent nastoji izbeći recidiv razvijanjem stila života koji podržava promene u svom životu. Za uspešan oporavak motivacija pacijenta je važna tokom celog procesa.
Motivaciju za lečenjem treba dograđivati i negovati tokom čitavog perioda lečenja, pa i kasnije.
