Apstinencija
Neke žene nisu mnogo motivisane za lečenje. One se podvrgavaju lečenju zato što moraju, zato što više ne mogu da manipulišu okolinom. Dobile su uslov. One silom prilika odlaze na kontrole i apstiniraju. Međutim, pošto nisu motivisane za održavanje apstinencije, jedva čekaju priliku da im se ukaže neki izgovor za recidiv ili propijanje. One jedva čekaju momenat kada će moći ponovo da popiju.
Ako i nakon lečenja postoji osećaj lične neadekvatnosti, nesigurnosti, dosade ili izolacije, rehabilitacija neće dovesti do željenog efekta.
Samo održavanje apstinencije, bez drugih promena u životu i ponašanju žene-alkoholičara kao i njene porodice nije dovoljno. Potrebno je da svaki član porodice menja svoje ponašanje i tako doprinese ozdravljenju i napredovanju porodice. Porodica treba da podrži apstinenciju i da se okrene zdravom načinu života.
Kako se apstinencija produžava, tako dolazi do poboljšanja fizičkog i psihičkog zdravlja. Žena se svakim danom bolje oseća, samim tim postaje i vedrija, počinje da se smeje, da uočava i one sitnice koje ranije nije primetila. Polako uspostavlja novi odnos sa članovima porodice: počinje konverzaciju, zajednička planiranja, rešavanje problema, itd. Jednom rečju, polako preuzima svoju izgubljenu ulogu u porodici: ulogu supruge (ako nije razvedena), majke, itd.
Sa svim ovim promenama pod ruku ide i bolje funkcionisanje na poslu (ako je u radnom odnosu). Zapošljavanjem ili povratkom na radno mesto žena preuzima staru ali sada na drugi način shvaćenu odgovornost, koja joj omogućava da se potvrdi kao ličnost i definitivno osamostali. Normalno, da trezna bolje može da rešava profesionalne zadatke, nego mamurna ili pijana. Vremenom, kada kolege steknu poverenje u nju - što se jedino dugotrajnom apstinencijom i zalaganjem na poslu može postići - moći će da uživa u njihovom poverenju i da napreduje na profesionalnom planu.
Kada žena stekne dovoljno samopouzdanja i sigurnosti, može doći do poboljšanja ili ponovnog uspostavljanja prijateljskih veza (treba ponovo uspostaviti vezu sa nekadašnjim treznim prijateljima) i rodbinskih odnosa.
Naravno, za svako napredovanje je preduslov apstinencija.
Žena-lečeni alkoholičar treba da nađe snage da svima kome je potrebno (užoj porodici i užem krugu prijatelja, komšija i rodbine) saopšti da se ona lečila od alkoholizma i da više ne pije alkoholna pića. Mora im dati do znanja da kod kuće ne drži alkohol i da svi koji dođu kod nje mogu dobiti kafu, sok ili kiselu vodu. Tu se, naravno, očekuje i podrška članova porodice, koji će doprineti tome da se u kući ne drži alkohol i da kod kuće ne konzumiraju alkoholna pića.
Dužina apstinencije mnogo zavisi od promena stavova unutar porodičnog (bračnog) sistema. Ako porodica svojim ponašanjem podrži ženu-apstinenta, onda će njena apstinencija biti dugog staža. Ali ako članovi porodice nisu voljni da se odreknu svog ranijeg ponašanja, onda apstinencija neće biti dugog veka.